beats by dre cheap

Maxifear; metafora. Fora.


Čitav opus mađioničaskih, iluzionističkih trikova koje su do sada u kolekciji imali samo visoko pozicionirani strahovi! sa monoklom na lijevom oku, kristalno-bijelog, aristokratskog držanja i per-perfektnog ukusa za odabir slijedećeg djela, masterpieca svoje nemoralne i promiskuitetne zloće, stali su inferiorno i začuđeno pred nevinošću jedne čistote, pred radoznalošću koja sije dobrotu, pred neposrednost i spontanost koju može imati samo nešto oslobođeno od iskustva ili od granica, stali su kao ljuti i ohladnjeli pas pred kaminom razbukatane vatre i ponuđenog milovanja. Pa da. Pokušavši da racionalizira potištenu inferiornost koja je tako, sasvim, zaista, usitinu, dapače, poBogu, kvarila umjetnički izražaj, taj maestralni performans!  umišljene sopstvene veličine, zavika Ser Timor; (lat. timor=strah), gledajući u oči, a oči koje gleda, uzvratiše mu pogled;
"Van svake pameti! Degutantno! Naivno! Ne bojati se! Odvratno!, Ja sam Strah, pa još k tomu gledati me u oči!, kakvo nepoštivanje!, kakvo...(pomozite mi reći)", i  pritom odmahnu  usijanom, vrućom, i nimalo primamljivom crvenom glavom sa kristalno-bijelog tijela,  kvareći i  dojam veličanstvenosti koji je tako napadno želio da sačuva, pa podiže glavu u gornji desni ugao, kao da pozira za akt lično velikom Michelangelo di Lodovico Buonarroti Simoni! 
Ljutnja se otresala sa njegovi sitnih brkova, a inferiornost uvlačila pod kožu čineći je krajnje  neudobnim mestom za stanovanje.
U tom trenu, začuše se potpetice i pritrčaše mu Madam Accidia (lat. accidia= apatija), Malice, (lat.Malice=zloba) i Ignorantiam (lat. Ignorantiam=neznanje) kao vjerne pratiteljke, krpene igraonice za njegov opus, kiktavi osmjesi za njegove prevaziđene i tako stalno ponavljane šale; "Ja kažem;buuu, svi se razbježe, mahnito!", "Strašim, to mi je posao, plaćen zadovoljstvom!" i stadoše ga tješiti kao bestidne ljubavnice koje su tek i javno saznale da su prevarene.
Neznanje, zloba i apatija su tri glave jednog tijela. Lernejska hidra. Muze straha.
Pa mu ljubile lice, otimajući se i jedna od druge koliko i za njega.
"Ser. Timor, ničija ljubav ne traje vječno, pa pogledajte, nevinost neće dugo izdržati, bacit ćemo na nju zao glas!, zao glas! mmm, to će je pokvariti, čistoća će izblijediti, pa u njoj će se roditi otpor, i sujeta, ajde Timor, mislim Ser....", vještački ga tješeći jer opstanak nihov zavisi od snage njegove.
"Ser. Timor, veličanstveni, pa Vi ste čista umjetnost, alegorija, metafora, aliteracija, Vi ste, krajnje dostignuće jedne unutrašnje ekspresije, Vi ste na svakom ćošku i u svakom čovjeku.", piskutavim glasovima oslobođenim težine dubine.

I on pogleda...zaista, pogleda ono što mu je uzvraćalo pogled, pogleda tu nevinost koja ga je gledala milo i sa zanimanjem koliko i plišanu igračku, i pade kao ustrijeljen, pod plašt sopstvenog djela. Muze zavrištaše i razbježaše se kao note sa tipki, kada Brian Crain odsvira....Ice....Melting Ice....Melting...Melting...Ing...Ice...Melting...Vapour...ou...o...
I od Ser. Timora, maestra, fantazijastičnog, tajanstvenog, nadasve, dabome, dapače, svakako, sasvim, nedokučivog genija postade samo prevaziđeni strah, ono što on i jeste- tanka prevara sa monoklom koja izgleda dotjerano opasna, a muze, noćne pratiteljske, zavodnice mračaka postadoše 'tek' nemoralne ponuđačice sopstvenih usluga za sitnu dušu; Neznanja, apatije i zlobe za groš, za groš.
__________________________________________________
Strahičak je okej, ali strah je mutljaroš.



Čudnolikosti Factory
http://doramaar.blogger.ba
15/05/2016 10:11